Princip i konstrukcija rendgenskog aparata

RTG nalazi
Godine 1895. njemački fizičar WCRÖ ntgen upotrijebio je zapečaćenu staklenu cijev s dvije metalne elektrode (jednu koja se naziva anoda, a druga katoda) za proučavanje fenomena plinskog pražnjenja u katodnim cijevima. Primijenio je desetke tisuća volti visokog napona na oba kraja elektroda i upotrijebio izvlakač zraka da izvuče zrak iz staklene cijevi. Kako bi se spriječilo curenje svjetlosti (vrsta lučnog svjetla) tijekom visokonaponskog pražnjenja, sloj crnog kartona postavljen je izvan staklene cijevi. Dok je provodio ovaj eksperiment u tamnoj komori, naletio je na komad kartona natopljenog otopinom platina barijevog cijanida koji je emitirao blistavu fluorescenciju dva metra od staklene cijevi. Daljnji eksperimenti su pokazali da korištenje kartona, drvenih dasaka, odjeće i knjige debljine oko dvije tisuće stranica ne može blokirati ovu fluorescenciju. Ono što je još više iznenađujuće je to što sam, kada sam rukom posegnuo za ovim fluorescentnim kartonom, vidio sliku kosti svoje ruke na kartonu.
U to je vrijeme Roentgen vjerovao da je to vrsta zračenja koja je nevidljiva ljudskom oku, ali može prodrijeti kroz objekte. Zbog nemogućnosti objašnjenja svog principa i nesigurnosti njegovih svojstava, posudio je matematički prikaz nepoznatog broja "X" kao kodno ime, poznat kao "X-zrake" (također poznat kao X-zrake ili jednostavno X-zrake zrake). Ovo je podrijetlo otkrića i naziva X-zraka. Ovaj naziv korišten je do danas. Kasniji naraštaji nazvali su ga X-ray u znak sjećanja na ovo veliko otkriće.
Otkriće X-zraka ima veliki značaj u ljudskoj povijesti, otvarajući novi put prirodnim znanostima i medicini. Godine 1901. Roentgen je dobio prvu Nobelovu nagradu za fiziku.
Znanost je u stalnom razvoju, a opetovanom praksom i istraživanjem Roentgena i znanstvenika iz raznih zemalja postupno se otkriva suština X-zraka, potvrđujući da se radi o elektromagnetskim valovima ekstremno kratkih valnih duljina i visoke energije. Njegova je valna duljina kraća od valne duljine vidljive svjetlosti (približno 0.001-100nm, u usporedbi s valnim duljinama rendgenskih zraka u medicinskim primjenama u rasponu od 0.001 do 0,1 nm ), a njegova fotonska energija je nekoliko desetaka tisuća do stotina tisuća puta veća od energije vidljive svjetlosti. Stoga rendgenske zrake nemaju samo opća svojstva vidljive svjetlosti, već imaju i vlastite karakteristike.